U pripravi za blagdan bl. Miroslava Bulešića u Lanišću, u utorak 22. kolovoza misno slavlje predvodio je don Marko Dokoza, uz koncelebraciju župnika domaćina don Josipa Mašine.
U prvom dijelu homilije, don Dokoza je ukazao na činjenicu, kako je bl. Miroslav uronjen u cijelo otajstvo Crkve, i da je njegov život usporediv i lako se može povezati sa životom svetaca koji su prije njega živjeli, jer u njemu imamo pastirsku, župničku revnost, pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, potrebu da bude strog prema sebi, i da svoj život i svoje muke uvijek iznova prikazuje Isusu za potrebe Crkve te da bude pravi apostol Isusov.
To je potkrijepio usporednom blaženikova života i života svetaca kojih se spominjemo uoči njegova blagdana. Kao prvoga spomenuo je sv. Pija X., papu, čiji se spomendan slavi 21. kolovoza. „On je bio župnik Mantove, potom patrijarh Venecije i naposljetku izabran je za biskupa Rimske Crkve. No, uvijek su mu na srcu bili jednostavni ljudi, duhovne potrebe jednostavnoga naroda. Tu vidimo jaku poveznicu s bl. Miroslavom, koji je pokazivao veliku skrb za sve one koji su mu bili povjereni osobito u ono poratno vrijeme kad je vladao duhovni nemir kada su se mnogi udaljili od Crkve, kad su mnogi bili duhovno zapušteni, uz ostalo i zbog manjka svećenika bilo zbog nereda koji je uzrokovan političkom situacijom na ovim područjima” rekao je propovjednik.
Nadalje, je ukazao na važnost Marije u životu svetaca. “Danas, osmi dan nakon Uznesenja Bblažene Djevice Marije slavimo Mariju Kraljicu. To je ono peto otajstvo slavno krunice. To je poticaj na razmišljanje kako je i bl. Miroslav bio pobožan Blaženoj Djevici Mariji”. U tom je kontekstu propovjednik naglasio, kako kroz mnoga stoljeća Crkve uvijek iznova primjećujemo da gotovo da nema sveca koji nije u svojoj pobožnosti na posebno istaknuto mjesto stavio BDM, “a prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji nikad nije odvojena od Isusa. Tu vidimo da su u krivu svi oni koji su rekli: maknut ćemo Blaženu Djevicu Mariju da bi se Isus više istaknuo. Povijest naše Crkve, povijest tolikih svetaca i njihovih života uči nas da svaki onaj, koji je na istaknuto mjesto svoje pobožnosti stavio Majku Božju, svaki onaj kome je ona bila kraljica njegova duhovnog života, da se još više približavao Isusu Kristu, jer znamo da je Marijin život bio trajno podređen otajstvu Isusa Krista, da je bio trajno podređen svemu onome što se u Isusu Kristu trebalo ostvariti za nas ljude”. Dan nakon spomena Marije Kraljice, Crkva se spominje sv. Ruže Limske, prve svetice južnoameričkog kontinenta koja je bila poznata po svom pokorničkom životu. Propovjednik je posebno naglasio strogost koju je svetica ima prema sebi, te je podsjetio, kako i kod bl. Miroslava primjećujemo strogost prema samome sebi, jer je od sebe uvijek tražio više, te je svu svoju bol i mučeništvo bio spreman prikazati za duhovne potrebe Crkve. Naposlijetku, kao vrhunac, 24. kolovoza kada se Crkva spominje sv. Bartola, apostola, bl. Miroslav je prikazao svoj život Isusu, i bio okrunjen krunom mučeništva.
Osvrćući se na misna čitanja, uz čitanje iz Knjige o sucima posebno je ukazao na lik mladića Gideona koji se izdignuo iznad tlačitelja njegova naroda, Midjanaca. Poput njega, Bog je i u bl. Miroslavu prepoznao snagu koja je u njemu, i on prati mons. Ukmara i vodi ga ovim mjestima gdje su ljudi bili u duhovni potrebi, gdje im je bila potrebna sveta potvrda, dar Duha Svetoga da bi mogli rasti u svojoj vjeri.
Evanđelje pak završava Isusovim riječima kako će mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi.
„Taj jednostavni svećenik Miroslav postao je veliki svjedok vjere, ljubavi Božje u ovom narodu. U njemu, u njegovu liku, u njegovom mučeništvu Bog pohodi svoj narod. Zato smo i danas radosni i Bogu zahvalni, jer vidimo da Bog nije onaj koji je zapustio svoj narod, da nije onaj koji je izveo narod iz Egipta pa ga zaboravio, nego da nas Bog uvijek iznova prati u svim našim potrebama, ali je važno da mi prepoznamo ovaj Božji pohod, da budemo svjesni kako to Bog nama govori. Ukoliko ne slušamo i nismo otvoreni za Riječ Božju, ako nismo otvoreni za svjedočanstvo kao što je svjedočanstvo bl. Miroslava onda ćemo reći ‘Bože gdje si, zašto te nema’ i uvijek ćemo biti u grču, tuzi. No, ukoliko prepoznamo Božju ljubav koja nam je darovana u Isusu Kristu, a potom u onima koji su Ga u različitim vremenima nasljedovali, onda nema straha, jer vidimo da Gospodin uistinu brine o svome narodu i pohodi ga“.
Homiliju je don Dokoza zaključio riječima „danas na ovaj dan kada želimo napraviti još jedan korak prema spomendanu bl. Miroslava Bulešića razmišljamo o njegovoj pastirskoj revnosti, pobožnosti prema BDM, njegovom trpljenju, apostolskoj revnosti, ali i zahvaljujemo Bogu jer prepoznamo u njemu da je on onaj darovan Crkvi, ne samo 1947. godine, a prije toga po svom svećeničkom ređenju i služenju, nego sve do dana današnjega on je dar Crkvi koji nas opominje i koji nas potiče da budemo do kraja revni, jer Isus kako je obećao apostolima obećaje i nama ‘onaj koji ostavi sve zbog mene, koji svoj život daje za mene primit će stostruko’“.
Na kraju je predvoditelj na sve okupljene zazvao otpusni blagoslov te ih blagoslovio s relikvijom bl. Miroslava Bulešića.
Nakon mise u župnoj crkvi sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile prikazan je dokumentarni film „Male velike sestre“ scenarista i režisera Jakova Sedlara, koji govori o spašavanju Židova u bolnici Sestara milosrdnica. Film donosi do sada malo poznate ili potpuno nepoznate činjenice djelovanja sestara milosrdnica koje su tijekom Drugog svjetskog rata na inicijativu i potporu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca spasile 309 Židova.
Txt: G. Krizman
