Sedma obljetnica beatifikacije bl. Miroslava Bulešića, u ponedjeljak, 28. rujna 2020. godine, u Lanišću, mjestu gdje je blaženik podnio mučeništvo, obilježena je svečanim misnim slavljem koje je predvodio generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac, koji je rođen u toj župi, u suslavlju s buzetskim dekanom i župnikom in solidum preč. Daliborom Pilekićem, buzetskim župnikom, kanonikom porečkog stolnog kaptola preč. Mariom Žmakom te drugim svećenicima iz tog i drugih dekanata.
Impresivne napjeve drevne Laniške mise pjevali su, kako je to ondje uobičajeno, svi domaći župljani, a osim njih na misi se okupio i lijepi broj hodočasnika.
Predslavitelj je na početku prigodne homilije podsjetio kako su obljetnice beatifikacije, osim lijepoga slavlja, prigode i da se podsjetimo, ali i preispitamo, koliko je nama bl. Bulešić uzor i poticaj u našem svakodnevnom življenju vjere. Od dana krvave krizme u Lanišću ime bl. Bulešića zvuči drugačije nego igdje drugdje, rekao je predslavitelj, za žitelje te župe u vrletima Ćićarije on je blažen od samoga mučeništva, i to se uvjerenje od tada prenosi svim generacijama. Spomen na krvavu krizmu u Lanišću je bio spomen na vlč. Bulešića, ali i na tadašnjeg župnika Ceka koji je nakon tog događaja osuđen na šest godina zatvora s prisilnim radom, na sve one koji su, jer su branili crkvu, morali odslužiti zatvorske kazne, ali i na sve druge koji su zbog namjernog zanemarivanja i ugnjetavanja Lanišća od strane vlasti indirektno bili primorani iseliti se u potrazi za boljim životom; , nerijetko se dešavalo da ljudi, rekavši da su iz Lanišća, nisu bili primjeni na razna radna mjesta. No, činjenica da su svi oni, gdje god su se odselili, diljem Istre, Hrvatske ali i na druge kontinente, uvijek ostali povezani s Crkvom još je jedan plod Bulešićevog mučeništva, rekao je generalni vikar. Lanišće, koje je nakon događaja krvave krizme Još se uvijek ponekad nađemo pred pitanjem ‘zašto se to desilo?’, rekao je mons. Grbac. Večer prije tog 24. kolovoza održan je sastanak sa župnikom gdje se je odlučivalo o tom događaju. Odlučeno je da će se krizma održati, ljudi su bili za, i zato su spremno stali u obranu crkve kada su je bezbožnici počeli napadati, branili su crkvu u kojoj se je održavala krizma, zbog prava na vjeru tih 230 mladih ljudi i njihovih roditelja; i vlč. Bulešić je bio za da se krizma održi, jer je bio postojan u vjeri, naglasio je mons. Grbac. Upravo bi nam u tome, u toj postojanosti u vjeri on danas trebao biti uzor.
Bulešić je svoju postojanu vjeru posvjedočio krvnom žrtvom, mi danas nismo pozvani proliti krv, ali smo pozvani, po uzoru na njega, svakodnevno u svojoj sredini svjedočiti svoju vjeru životom i djelima: poštenjem, istinom, žrtvovanjem za druge, jer Kraljevstvo Božje se gradi iz dana u dan, ustrajući u dobrome, postojano, u malim stvarima, rekao je propovjednik.
Misno slavlje završeno je blagoslovom s Bulešićevim relikvijama, a završene zahvale izrekao je župnik domaćin vlč. Josip Mašina.
Posjetitelji su nakon mise imali prigodu obići spomen zbirku posvećenu krvavoj krizmi koja je postavljena u župnoj kući.
(G. Krizman)
